Većina katoličkih krštenja, bilo odraslih ili dojenčadi, odvija se u katoličkoj crkvi. Kao i svi sakramentima , the Sakrament krštenja nije samo pojedinačni događaj, već je usko vezan za širu kršćansku zajednicu – Tijelo Kristovo, koje se u svojoj punini nalazi u Katoličkoj crkvi.
Zato Katolička crkva stavlja veliki naglasak na crkvu kao mjesto u kojem primamo sakramente. Na primjer, u većini slučajeva svećenicima nije dopušteno pomagati brak dvojice katolika osim ako se to vjenčanje ne obavi u katoličkoj crkvi. Sama lokacija znak je vjere para i signal da u sakrament ulaze s pravom nakanom.
Ali što je s krštenjem? Da li mjesto na kojem se krštenje obavlja? Da i ne. Odgovor se odnosi na razliku izmeđuvaljanostsakramenta i njegovazakonitost—odnosno je li 'zakonit' prema Kodeksu kanonskog prava Katoličke crkve.
Što krštenje čini valjanim?
Sve što je potrebno da bi krštenje bilo valjano (i stoga da bi ga Katolička crkva priznala kao pravo krštenje) je izlijevanje vode preko glave osobe koja se krsti (ili uranjanje osobe u vodu); i riječi 'Krstim vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.'
Krštenje ne treba obaviti svećenik; svaki kršteni kršćanin (čak i nekatolik) može izvršiti valjano krštenje. Zapravo, kada je život osobe koja se krsti u opasnosti, čak i nekrštena osoba koja sama ne vjeruje u Krista može izvršiti valjano krštenje, sve dok to čini s pravom namjerom. Drugim riječima, ako namjerava ono što Crkva namjerava – krstiti osobu u puninu Katoličke Crkve – krštenje je valjano.
Što čini krštenje dopuštenim?
Ali je li sakrament valjan nije jedina briga koju bi katolici trebali imati. Jer crkva je mjesto gdje se Tijelo Kristovo sastaje po redu obožavati Boga , crkva je sama po sebi vrlo važan simbol, a krštenje se ne smije obavljati izvan crkve samo radi pogodnosti. Naše krštenje je naš ulazak u Tijelo Kristovo, a obavljanje na mjestu gdje se Crkva okuplja na bogoslužju naglašava taj zajednički aspekt.
Iako obavljanje krštenja izvan crkve bez dobrog razloga ne čini sakrament nevažećim, ono ne naglašava činjenicu da se ovaj sakrament ne odnosi samo na osobu koja se krsti, već na izgradnju Tijela Kristova. Drugim riječima, pokazuje nedostatak razumijevanja ili brige o punom značenju sakramenta krštenja.
Zato je Katolička crkva postavila određena pravila gdje se treba obaviti krštenje i pod kojim okolnostima se ta pravila mogu ukinuti. Poštivanje tih pravila ono je što krštenje čini dopuštenim.
Gdje bi se trebalo održati krštenje?
Kanoni 849-878 Kodeksa kanonskog prava uređuju podjeljivanje sakramenta krštenja. Kanoni 857-860 pokrivaju mjesto na kojem bi se trebalo održati krštenje.
Odjeljak 1 Canon 857 napominje da
'Osim u slučaju nužde, pravo mjesto krštenja je crkva ili oratorij.'
Oratorij je mjesto izdvojeno za određenu vrstu bogoslužja. Štoviše, kao što 2. odjeljak istog kanona primjećuje:
'U pravilu odrasla osoba treba biti krštena u svojoj župnoj crkvi, a dijete u župnoj crkvi roditelja osim ako opravdani razlog ne sugerira drugačije.'
Canon 859 dalje propisuje da:
'Ako zbog udaljenosti ili drugih okolnosti onaj koji će se krstiti ne može otići ili biti doveden u župnu crkvu ili u drugu crkvu ili oratorij spomenut u kan. 858, §2 bez ozbiljnih neugodnosti, krštenje se može i mora predati u drugoj bližoj crkvi ili oratoriju, ili čak na drugom prikladnom mjestu.'
Drugim riječima:
- Krštenje treba obaviti u crkvi ili oratoriju,
- a posebno, crkva ili oratorij kojem pripada odrasla osoba koja će se krstiti ili kojoj pripadaju roditelji djeteta,
- osim ako zbog okolnosti to nije jako nezgodno, u tom slučaju krštenje treba obaviti u drugoj crkvi ili oratoriju bliže osobi.
Može li se katoličko krštenje održati kod kuće?
Canon 860 nastavlja bilježiti dva specifična mjesta na kojima se krštenja inače ne bi trebala održavati:
- Osim u slučaju nužde, krštenje se ne smije dijeliti u privatnim kućama, osim ako lokalni ordinarij [biskup] je to dopustio zbog teškog razloga.
- Osim u slučaju nužde ili zbog nekog drugog uvjerljivog pastoralnog razloga, krštenje se ne smije slaviti u bolnicama, osim ako dijecezanski biskup nije drugačije odredio.
Drugim riječima, katolička krštenja ne bi se trebala odvijati kod kuće, već u katoličkoj crkvi, osim ako se radi o 'nužnom slučaju' ili 'teškom povodu'.
Što je 'nužni slučaj' ili 'teški uzrok'?
Općenito, kada Katolička Crkva upućuje na 'nužni slučaj' u vezi s okolnostima u kojima se sakrament dijeli, Crkva znači da je osoba koja treba primiti sakrament u opasnosti od smrti. Tako, na primjer, odraslu osobu koja je podvrgnuta hospicijskoj skrbi kod kuće i koja želi biti krštena prije nego što umre, njegov župnik može zakonito krstiti kod kuće. Ili dijete koje je rođeno s prirođenom manom koja joj neće dopustiti da dugo živi izvan maternice moglo bi se zakonito krstiti u bolnici.
'Teški uzrok', s druge strane, može se odnositi na okolnosti koje su manje od opasne po život, ali mogu otežati ili čak onemogućiti dovođenje osobe koja traži krštenje u njegovu župnu crkvu - na primjer, teška tjelesna hendikep, starost ili teška bolest.
